Ne traži svoje ime u papirima,

ni svoju vrijednost u pečatima.

Tvoje pravo ime dato ti je prije nego što si progovorio,

u času kad je duša rekla: “Da!” – još prije tijela,

još prije nacije, još prije jezika.

Tvoj identitet nije ono što svijet vidi,

nego ono što tvoj dah pamti kada se u noći razdani.

To je zvuk koji ne znaš izgovoriti,

ali ga srce čuje svaki put kad činiš dobro,

kad oprostiš, kad se nasmiješ iako si ranjen.

O dušo, zar si zaboravila?

Ti nisi od ovoga svijeta, ali si ovdje da ga podsjetiš

da ima nešto više od granica, dokumenata i riječi.

Tvoje porijeklo je svjetlost, a tvoje pravo prebivalište – Istina.

Institucije će ti dati broj,

država će ti dati dokument,

ali ti – ti moraš sebi dati Ljubav.

Jer bez toga, sve ćeš imati – i sve ćeš izgubiti.

Ne štiti identitet zbog straha da ga ne ukradu,

nego iz poštovanja prema Onome koji te stvorio da budeš jedinstven.

Ne bježi u forme. Ne skriva se duša u plastici.

Ona se skriva u blagosti. U šutnji. U trpljenju i u zahvali.

Kad te pitaju: “Ko si?”,

nemoj im dati samo ime.

Daj im osmijeh. Daj im djelo. Daj im mir.

Jer istinski identitet ne ostaje u arhivi.

On ostaje u srcima ljudi koji su te sreli.

U djeci koju si naučio dobru.

U vremenu koje nisi ukrao, nego darovao.

Rumi bi ti rekao:

“Ti si nevidljiva ruka dobra među ljudima.

Ti si staza, a ne zastava.

Ti si poziv povratku Sebi.”

Zato idi, čovječe.

Ne traži potvrdu identiteta u očima vlasti. Traži je u očima onih koji te pamte po Ljubavi.