Ne govori: “Zovem se tako i tako.”

Tvoje pravo ime ne stane u jezik.

Ne govori: “Rođen sam tada i tada.”

Tvoje rođenje nije počelo u utrobi, već u svjetlosti vječnosti.

Tvoja lična karta može nestati u vodi,

ali tvoja duša ne prestaje da svijetli

kad pređeš mostove koje si sam izgradio ljubavlju.

Ne traži potvrdu ko si u tuđim pogledima,

ni u hladnim okvirima sistema.

Tvoj identitet nije u brojevima, već u blagosti.

Ne u formi, već u namjeri.

Kada pogledaš dijete koje ti ne duguje ništa,

a ti ga zagrliš – to si ti.

Kada oprostiš nekome, iako si mogao da ga uništiš – to si ti.

Kada odbiješ biti nepravedan, iako bi ti donijelo dobit – to si ti.

O čovječe,

ti nisi zbir podataka.

Ti si šapat mudrosti iz vremena kada su duše govorile bez riječi.

Zato kada IDDEEA izda dokument,

to nije samo pravna potvrda.

To je svjedočanstvo da si prepoznat,

da tvoj trag vrijedi biti zapisan.

Ali ne zaboravi:

nije najveći čovjek onaj čije je ime poznato,

nego onaj čije prisustvo ostavlja mir.

Zato čuvaj svoj identitet, ne kao grb –

već kao unutrašnji plamen.

I kad god pomisliš da si izgubljen,

ti zastani.

Udahni.

I sjeti se:

Ti si stvoren od iste svjetlosti

kojom Bog piše ime svakog čovjeka.