Identitet je naše prvo bogatstvo. Ne nosi se kao teret, već kao svjetiljka. Njime osvjetljavamo put, i sebi i drugima. To je ona tiha snaga koja nam šapće: “I kad ne znaš gdje ideš, znaj ko si.”

U Bosni i Hercegovini, zemlji u kojoj se jezici prepliću kao riječi u poemi, a narodi dijele nebo i hljeb, identitet nije prepreka, on je dar. On je dokaz da različitost ne mora značiti razdvojenost. Da možeš biti svoje, a pripadati svima. Da možeš imati lice naroda i srce čovjeka.

Ovdje identitet nije gotov proizvod, on je poziv na putovanje. Učiš ko si dok učiš druge. Postaješ svoj dok prihvataš tuđe. Gradiš se dok gradiš dom.

I dok svijet sve više liči na beskrajnu mrežu bez sidra, Bosna može biti ono što je uvijek bila, mjesto gdje korijeni imaju smisla. Mjesto gdje se zna ime djeteta, ali i djetetovog oca. Mjesto gdje ti je dom ne samo gdje stanuješ, već gdje te neko poznaje po srcu. U tom procesu, IDDEEA je tiha arhiva sigurnosti. Ona daje oblik onome što već postoji u nama, ime, broj, dokument, zaštitu. Ali najvažnije, ona daje priznanje. Priznanje da postojimo, da pripadamo, da imamo svoje mjesto pod suncem. Zato čuvaj svoj identitet, ne iz straha, već iz ponosa.

Ne zato što ga neko može uzeti, već zato što ga ti možeš nadograđivati. Budi osoba koja svoje ime nosi s ljubavlju, koja koristi jezik da gradi, a ne da ruši, koja zna odakle dolazi i zato hrabro ide naprijed. Identitet nije zid, on je prozor.

Kroz njega ulazi svjetlo tvoje prošlosti i obasjava put tvojoj budućnosti.