Identitet je naše prvo bogatstvo. Ne nosi se kao teret, već kao svjetiljka. Njime osvjetljavamo put, i sebi i drugima. To je ona tiha snaga koja nam šapće: “I kad ne znaš gdje ideš – znaj ko si.”

U Bosni i Hercegovini, zemlji u kojoj se jezici prepliću kao riječi u poemi, a narodi dijele nebo i hljeb, identitet nije prepreka – on je dar. On je dokaz da različitost ne mora značiti razdvojenost. Da možeš biti svoje, a pripadati svima. Da možeš imati lice naroda, i srce čovjeka.

Ovdje identitet nije gotov proizvod – on je poziv na putovanje. Učiš ko si dok učiš druge. Postaješ svoj dok prihvataš tuđe. Gradiš se dok gradiš dom.

I dok svijet sve više liči na beskrajnu mrežu bez sidra, Bosna može biti ono što je uvijek bila – mjesto gdje korijeni imaju smisla. Mjesto gdje se zna ime djeteta, ali i djetetovog oca. Mjesto gdje ti je dom ne samo gdje stanuješ, već gdje te neko poznaje po srcu.

U tom procesu, IDDEEA je tiha arhiva sigurnosti. Ona daje oblik onome što već postoji u nama – ime, broj, dokument, zaštitu. Ali najvažnije – ona daje priznanje. Priznanje da postojimo, da pripadamo, da imamo svoje mjesto pod suncem.

Zato čuvaj svoj identitet, ne iz straha – već iz ponosa.

Ne zato što ga neko može uzeti, već zato što ga ti možeš nadograđivati.

Budi osoba koja svoje ime nosi s ljubavlju.

Koja koristi jezik da gradi, ne da ruši.

Koja zna odakle dolazi – i zato hrabro ide naprijed.

Jer identitet nije zid.

On je prozor.

Kroz njega ulazi svjetlo tvoje prošlosti i obasjava put tvojoj budućnosti.