U Bosni i Hercegovini, ništa nije do kraja oblikovano, pa tako ni čovjek. Ovdje se identitet ne piše tintom, nego tišinom pred kahvom, šutnjom pred nepravdom, pogledom u brdo koje zna više od ljudi. Identitet ovdje nije ime, jer ime se može promijeniti. Nije ni broj, jer brojevi su bez...

Identitet nije ono što kažemo da jesmo, već ono što drugi osjete u našem odsustvu. To je miris koji ostane u prostoriji kad izađemo, riječ koju nismo izgovorili, ali je neko ipak razumio. To je trag, a ne otisak. Trag u pamćenju prostora, ljudi i vremena. U Bosni i Hercegovini,...

Identitet je naše prvo bogatstvo. Ne nosi se kao teret, već kao svjetiljka. Njime osvjetljavamo put, i sebi i drugima. To je ona tiha snaga koja nam šapće: “I kad ne znaš gdje ideš, znaj ko si.” U Bosni i Hercegovini, zemlji u kojoj se jezici prepliću kao riječi u...

Postoje riječi koje se ne izgovaraju lako, jer nose više od značenja, nose zavjet. Jedna od tih riječi je identitet. Druga je domovina. A treća, možda najtiša i najdublja je čovjek. U Bosni i Hercegovini, biti čovjek znači nositi odgovornost. Ne samo za sebe, nego i za prošlost predaka, za...

Ne traži svoje ime u papirima, ni svoju vrijednost u pečatima. Tvoje pravo ime dato ti je prije nego što si progovorio, u času kad je duša rekla: “Da!”, još prije tijela, još prije nacije, još prije jezika. Tvoj identitet nije ono što svijet vidi, nego ono što tvoj dah...

Ne govori: “Zovem se tako i tako.” Tvoje pravo ime ne stane u jezik. Ne govori: “Rođen sam tada i tada.” Tvoje rođenje nije počelo u utrobi, već u svjetlosti vječnosti. Tvoja lična karta može nestati u vodi, ali tvoja duša ne prestaje da svijetli kad pređeš mostove koje si...