U Bosni i Hercegovini, ništa nije do kraja oblikovano, pa tako ni čovjek. Ovdje se identitet ne piše tintom, nego tišinom pred kahvom, šutnjom pred nepravdom, pogledom u brdo koje zna više od ljudi. Identitet ovdje nije ime – jer ime se može promijeniti. Nije ni broj – jer brojevi...

Identitet nije ono što kažemo da jesmo, već ono što drugi osjete u našem odsustvu. To je miris koji ostane u prostoriji kad izađemo, riječ koju nismo izgovorili, ali je neko ipak razumio. To je trag, a ne otisak. Trag u pamćenju prostora, ljudi i vremena. U Bosni i Hercegovini,...

Identitet je naše prvo bogatstvo. Ne nosi se kao teret, već kao svjetiljka. Njime osvjetljavamo put, i sebi i drugima. To je ona tiha snaga koja nam šapće: “I kad ne znaš gdje ideš – znaj ko si.” U Bosni i Hercegovini, zemlji u kojoj se jezici prepliću kao riječi...

Postoje riječi koje se ne izgovaraju lako, jer nose više od značenja – nose zavjet. Jedna od tih riječi je identitet. Druga je domovina. A treća, možda najtiša i najdublja – čovjek. U Bosni i Hercegovini, biti čovjek znači nositi odgovornost. Ne samo za sebe, nego i za prošlost predaka,...

Ne traži svoje ime u papirima, ni svoju vrijednost u pečatima. Tvoje pravo ime dato ti je prije nego što si progovorio, u času kad je duša rekla: “Da!” – još prije tijela, još prije nacije, još prije jezika. Tvoj identitet nije ono što svijet vidi, nego ono što tvoj...

Ne govori: “Zovem se tako i tako.” Tvoje pravo ime ne stane u jezik. Ne govori: “Rođen sam tada i tada.” Tvoje rođenje nije počelo u utrobi, već u svjetlosti vječnosti. Tvoja lična karta može nestati u vodi, ali tvoja duša ne prestaje da svijetli kad pređeš mostove koje si...