Agencija za identifikacijske isprave, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine smatra svojom obvezom jasno ukazati javnosti na ozbiljne posljedice koje proizvode posljednja rješenja Agencije za zaštitu osobnih podataka Bosne i Hercegovine, donesena protiv IDDEEA-e i Uprave za neizravno oporezivanje Bosne i Hercegovine. Ovdje nije riječ o pojedinačnom sporu između dviju institucija, niti o tehničkom pitanju zaštite podataka, nego o odlukama koje izravno pogađaju funkcioniranje ključnih sustava države Bosne i Hercegovine i koje mogu proizvesti ozbiljne posljedice po državni proračun, pravosuđe, gospodarstvo i pravnu sigurnost građana.
Građani Bosne i Hercegovine moraju znati jednu jednostavnu činjenicu.
Naime, Agencija za zaštitu osobnih podataka Bosne i Hercegovine nema zakonsku nadležnost zabranjivati izdavanje kvalificiranih elektroničkih potpisa niti vršiti nadzor nad radom ovjeritelja. Zakon o elektroničkom potpisu Bosne i Hercegovine po tom je pitanju potpuno jasan. Članak 20. navedenog zakona propisuje da nadzor nad radom ovjeritelja vrši nadležni organ pri Ministarstvu komunikacija i prometa Bosne i Hercegovine, dok članak 21. istog zakona jasno propisuje da upravo taj organ može, ukoliko postoje zakonski razlozi, zabraniti pružanje usluga ovjeritelja.
Dakle, zakon je potpuno jasan. Ne Agencija za zaštitu osobnih podataka niti njezin ravnatelj Dragoljub Reljić, koji je od prošle godine u tehničkom mandatu.
Međutim, unatoč tome, donesena su rješenja kojima se praktično preuzimaju nadležnosti drugog državnog organa i izravno blokiraju sustavi koji godinama funkcioniraju u Bosni i Hercegovini. Posebno zabrinjava činjenica da je Ministarstvo komunikacija i prometa Bosne i Hercegovine, kao jedini nadležni organ u ovom području, u više formalnih akata već potvrdilo da IDDEEA i UNO BiH ispunjavaju sve zakonske, sigurnosne i tehničke uvjete za izdavanje kvalificiranih elektroničkih potpisa te da u provedenim nadzorima nisu utvrđene nikakve nepravilnosti.
Ovdje je važno naglasiti da se ne radi o novim ili budućim sustavima, nego o sustavima koji su već godinama uspostavljeni, funkcionalni i integrirani u ključne državne procese, uključujući fiskalni sustav, pravosuđe i druge javne usluge. Intervencija u već uspostavljeni sustav proizvodi daleko ozbiljnije posljedice od običnog regulatornog postupanja. Dakle, ovdje nije riječ o ispravljanju nezakonitosti, nego o izravnom prekoračenju nadležnosti.
Posebnu težinu cijeloj situaciji daje činjenica da sve ovo dolazi neposredno nakon odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u predmetu U-1/25, kojom je jasno utvrđeno da područje elektroničke identifikacije, kvalificiranih elektroničkih certifikata i sustava digitalnog povjerenja predstavlja isključivu nadležnost države Bosne i Hercegovine te da entiteti nemaju ustavni kapacitet za uspostavljanje paralelnih sustava u tom području. Unatoč toj odluci, nakon presude Ustavnog suda BiH na entitetskoj razini usvojen je novi zakon kojim se uređuje upravo područje elektroničke identifikacije, elektroničkih dokumenata i usluga povjerenja, čime je faktički ponovno otvoren pokušaj preuzimanja prostora koji je Ustavni sud već definirao kao isključivu državnu nadležnost.
U tom kontekstu, posljednja rješenja Agencije za zaštitu osobnih podataka BiH ne mogu se promatrati izolirano. Njihov izravan učinak je zaustavljanje državnih institucija u obavljanju poslova koji su, prema odluci Ustavnog suda BiH, isključivo državna nadležnost.
Kada entiteti ne mogu preuzeti ovo područje kroz zakon, a državnim institucijama se administrativnim putem onemogućava njegovo izvršavanje, rezultat je isti, jer država ostaje bez operativnog kapaciteta, dok prostor ostaje otvoren za paralelne entitetske i privatne strukture.
Građani Bosne i Hercegovine moraju znati što konkretno gube.
Prije svega, ugrožava se sustav Uprave za neizravno oporezivanje Bosne i Hercegovine, kroz koji tisuće kompanija svakodnevno podnose PDV prijave, carinske deklaracije i druge fiskalne obveze koristeći kvalificirane elektroničke potpise. Dovođenjem ovog sustava u pitanje izravno se ugrožava kontinuitet podnošenja prijava i redovitih uplata PDV-a državi.
Tu ne govorimo samo o jednoj instituciji, nego govorimo o proračunu Bosne i Hercegovine. To je pitanje plaća, mirovina, zdravstva, socijalnih davanja i svih javnih funkcija koje ovise o redovitim prihodima.
Istodobno je ugrožen i pravosudni sustav Bosne i Hercegovine. IDDEEA je u proteklom razdoblju uspostavila sustav kvalificiranih elektroničkih potpisa u više od 100 pravosudnih institucija diljem Bosne i Hercegovine, gdje tisuće sudaca, tužitelja i službenika svakodnevno koriste elektroničke potpise za donošenje odluka, razmjenu akata i vođenje postupaka. Zaustavljanje ili ugrožavanje tog sustava znači sporije postupke, sporije donošenje odluka i sporije ostvarivanje pravde.
Građani će to sve izravno osjetiti.
Jednako tako, ozbiljna šteta prijeti i gospodarstvu Bosne i Hercegovine. Godinama su gospodarski subjekti ulagali sredstva u kvalificirane elektroničke potpise, prilagođavali poslovanje i gradili svoje procese na sustavima koje su uspostavile državne institucije. Ako se danas tim istim ljudima kaže da ono što je jučer bilo zakonito i obvezno danas više nije moguće, potpuno je legitimno pitanje tko će snositi odgovornost za štetu.
Posebno ozbiljno pitanje koje se ovdje otvara jest pravni status svih kvalificiranih elektroničkih potpisa koji su godinama izdavani i korišteni u pravnom prometu Bosne i Hercegovine. Ako se danas tvrdi da sustav nije imao zakonitu osnovu, onda se opravdano postavlja pitanje što to znači za tisuće već izdanih certifikata, za pravne poslove zaključene na temelju njih, za podnesene PDV prijave, sudske akte i druge pravne radnje koje su na njima zasnovane. Takva pravna nesigurnost predstavlja jedan od najtežih udara na povjerenje građana i gospodarstva u pravni sustav države. Kada država godinama uspostavlja jedan sustav, poziva građane i gospodarstvo da ga koriste, naplaćuje ga, integrira ga u pravni promet i javne procese, a zatim jedan organ bez nadležnosti dovede u pitanje njegovu zakonitost, tada se ne ruši samo jedan tehnički proces, nego se ruši povjerenje građana u državu. Šteta ovakvih odluka ne nastaje tek sutra. Ona nastaje već danas, kroz pravnu nesigurnost, usporavanje procesa, blokadu postupaka i destabilizaciju sustava koji su ključni za funkcioniranje države.
Ovdje se istodobno otvara ozbiljan prostor za buduće tužbe gospodarskih subjekata protiv države Bosne i Hercegovine zbog pravne nesigurnosti i posljedica koje ovakve odluke proizvode.
Jednako ozbiljno, ovakvo postupanje otvara opasan institucionalni presedan prema kojem organ koji nema izričitu zakonsku nadležnost može kroz pojedinačni upravni akt faktički suspendirati izvršenje zakona Bosne i Hercegovine i blokirati rad državnih institucija. Prihvaćanje takve prakse značilo bi ozbiljno urušavanje načela pravne sigurnosti, zakonitosti i podjele nadležnosti. U slučaju nastanka štete po građane, gospodarstvo, pravosuđe ili fiskalni sustav Bosne i Hercegovine, pitanje odgovornosti za posljedice ovakvih odluka više neće biti apstraktno pravno pitanje, nego konkretno pitanje individualne i institucionalne odgovornosti.
IDDEEA će odmah pokrenuti upravni spor pred Sudom Bosne i Hercegovine i tražiti hitno stavljanje ovih rješenja izvan snage. Istodobno ćemo koristiti sva domaća i međunarodna pravna i institucionalna sredstva kako bismo zaštitili zakonitost rada državnih institucija i spriječili urušavanje sustava koji su građeni godinama.
Ovo pitanje više nije samo pravno pitanje između dviju institucija. Ovo je pitanje zaštite ustavnog poretka Bosne i Hercegovine, zaštite državnih nadležnosti i zaštite pravne sigurnosti građana i gospodarstva.
Ako se danas dopusti da organ bez zakonske nadležnosti suspendira sustave države, sutra nijedna državna nadležnost više neće biti sigurna.