Ne govori: “Zovem se tako i tako.”
Tvoje pravo ime ne može stati u jezik.
Ne govori: “Rođen sam tada i tada.”
Tvoje rođenje nije započelo u utrobi, već u svjetlosti vječnosti.
Tvoja osobna iskaznica može nestati u vodi, ali tvoja duša ne prestaje svijetliti kad prijeđeš mostove koje si sam izgradio ljubavlju.
Ne traži potvrdu tko si u tuđim pogledima, niti u hladnim okvirima sustava.
Tvoj identitet nije u brojevima, već u blagosti. Ne u formi, već u namjeri.
Kad pogledaš dijete koje ti ništa ne duguje, a ti ga zagrliš – e, to si ti.
Kad oprostiš nekome iako si ga mogao uništiti – e, to si ti.
Kad odbiješ biti nepravedan, iako bi ti to donijelo korist – e, to si ti.
O čovječe, ti nisi zbir podataka. Ti si šapat mudrosti iz vremena kad su duše govorile bez riječi.
Zato, kad IDDEEA izda dokument, to nije samo pravna potvrda.
To je svjedočanstvo da si prepoznat, da tvoj trag vrijedi biti zapisan.
Ali ne zaboravi: nije najveći čovjek onaj čije je ime poznato, već onaj čije prisustvo ostavlja mir.
Zato čuvaj svoj identitet – ne kao grb, već kao unutarnji plamen.
I kad god pomisliš da si izgubljen, zastani, udahni i sjeti se:
ti si stvoren od iste svjetlosti kojom Bog ispisuje ime svakog čovjeka.